Alem Korkut
Kontrolirane slučajnosti
Promišljanje skulpture Alema Korkuta nalazi se unutar prostornog, taktilnog i materijalnog, pa sve do dematerijalizacije skulpture. Bez obzira koje materijale, žanrove i metode koristio, od klasične kiparske forme (reljefa i trodimenzionalne skulpture), preko video projekcija koje izlaže kao samostalne radove, do interaktivnih objekata s elektroničkim komponentama, Alem Korkut ostaje vjeran propitivanju medija kiparstva, prolaznosti i skulpturalne
procesualnosti u smislu raspadanja same materije ili namjerne izmjene stanja u određenom vremenskom periodu. Njegova umjetnička fascinacija upravo i jest procesualnost u umjetničkom radu, bilo da se radi o raspadanju kiparske materije i izmjenama njezina stanja koja se odvija u zadanom vremenskom razdoblju ili prepuštajući materijalu da „odradi“ ono što mu je svojstveno ili podražavajući procese u svojevrsnim laboratorijskim uvjetima.
Često u svom radu Alem „mijenja sudbinu“ geometrijskih oblika koja intervencijom gube svoja prvotna svojstva, ravnine, prave kuteve, čvrstoću i krutost, te ih pretvara u gotovo organske objekte, dajući im tako nova značenja i asocijacije. Na taj način njegove teme, ne samo da komuniciraju proces nastanka rada, već su iskaz ili komentar potpuno različitih dimenzija života, od posve intimnih do krajnje univerzalnih.