Pareidolia

U ovom ciklusu Korkut je interpretirao područje ready-madea, izlažući predmete i pojave u kojima prepoznaje kiparske kvalitete. Izlaže deformirane konzerve i njihove ostatke što je more kontinuirano plavilo i snagom valova desetljećima kiparilo u blizini komiške tvornice sardina. More je s tim ostacima konzervi učinilo svojevrsni work in progress.

Alem Korkut u svojem radu neprekidno propitkuje skulpturu i mogućnosti njezinih manifestacija, bez obzira na medij u kojem se ona realizira. Izrađujući svakodnevno male drvene oblike u radu pod nazivom “Dnevnik” on ispisuje svojevrstan osvrt na svakodnevicu kojom mehaničkim putem zaziva svojevrsnu meditativnu kreativnu pauzu, zrakoprazni

prostor za akumuliranje novih ideja i umjetničkih postupaka. Gotovo istu vokaciju nalazimo i u njegovom radu Pareidolia, koji je u stvari video snimka vedrog neba prošaranog kretanjima oblaka. Forme oblaka doista se mogu iščitati kao skulpture, a samo nebo sa svim svojim simboličnim prefiksima ovdje predstavlja uzvišenu modifikaciju kiparstva.