Ego trip
Kiparska monumentalnost dovedena je u pitanje postupcima dekonstrukcije zbog čega njegovi radovi upućuju na značenja koja su pomaknuta s njihove predmetne stvarnosti. Iako na trenutak djeluje ironično, umjetnik je klasični kiparski poredak radikalno izokrenuo, promišljajući time novo značenje i smisao forme. U ciklusu Ego-trip, Korkut sve elemente umjetničkog izražaja konzekventno usmjerava ka jednom. Riječ je o suštinskom pitanju identiteta u onom smislu kako ga tumače različite duhovne prakse Istoka. Naime, umjetnikovo intenzivno korištenje klasične mimetičke skulpture u formi odljeva vlastite glave artikulira niz problemskih odnosa.
Pritom njegovi radovi sastavljeni iz više različitih segmenata – video projekcija, skulptorska plastika, te naglašavanje nekog procesa – postaju metaforom ljudskog identiteta. Iako je i prije njega proizveo niz drugih i zapaženih radova, ciklus Ego-trip se po svojoj slojevito osmišljenoj strukturi čini kao osnova drugim cjelinama koje će nastajati kasnije. I dok se uranjanje vlastitoga portreta od gline u posudu sa vodom u radu Ego-trip: Memento mori – Ja iz 2001. godine čini kao gesta sa ciljem predstavljanja krajnje faze u procesu razgradnje materijala, ovaj rad je istovremeno polazište za mnoga druga promišljanja koja će se vehemento razvijati sve do sada.
