Tijelo

Pokret iniciraju gledatelji ili on nastaje motoričkim putem kao logična posljedica skulpturalnog razvoja forme, dok su gradnja i destrukcija, kao i fizička promjena materije, konstante njegova kiparskog izraza. Te karakteristike jasno nalazimo i u njegovom ciklusu Tijelo, jer u

kontekstu Korkutovog razmišljanja, skulptura predstavlja i živo fizičko biće. Ona, poput ljudskog tijela ima svoj razvoj, postojanost i vijek trajanja te će postupno pod teretom života postajati nestabilna na nogama, početi će se urušavati, uvlačiti sama u sebe i polagano odumirati.

Metaforičko iščitavanje tog novog autorovog ciklusa ne zadržava se samo na paraboli potrošnje ljudskog, točnije biološkog tijela, već dotiče i sve pojmove koje se tim nazivom koristite, od matematičke i filozofske terminologije do nazivlja vojnih postrojbi i socijalno – političkih institucija.